Šest desetljeća nakon što je Britanija okončala svoju kolonijalnu vlast u Indiji dvije zemlje izmijenile su određenu količinu prepucavanja. Indijske zamjerke zbog kolonijalne vladavine natjerale su je da se distancira od svog kolonijalnog gospodara i zauzme poziciju nesvrstanog lidera tijekom hladnog rata. Godinama su utakmice kriketskih reprezentacija Engleske i Indije bile nabijene dodatnim rivalitetom, dok je indijski tim nastojao nadmašiti bivšeg gospodara. Prije nešto više od deset godina indijski premijer nazvao je Veliku Britaniju “trećerazrednom” zemljom, a princ Philip izazvao je bijes tijekom kraljevskog obilaska poprišta masakra u Amritsaru kad je napomenuo da memorijalna ploča pretjeruje s brojem žrtava britanskih trupa. Pa ipak, dok takve stvari osvajaju naslovnice, istovremeno odvraćaju od ljubavne priče koju žive Indija i Britanija. Ta veza iskovana je u zajedničkoj povijesti: primjerice, čaj koji pije većina Engleza uzgojen je u Indiji od strane engleskih kolonizatora, koji su brzo cijenom nadmašili kinesku konkurenciju. Poput kriketa (kojeg su Englezi doveli u Indiju) i pola (koji je originalno perzijski sport, ali je kao moderna verzija započeo u sjeveroistočnoj Indiji i raširio se zahvaljujući Britancima), ispijanje čaja omiljeni je ritual koji povezuje Delhi i Doncaster. Tu je onda i jezik. Engleski je možda najveći britanski poklon Indiji (u kojoj živi najveći broj stanovnika engleskog govornog područja), ali Hindi je oplemenio taj jezik izrazima koje su ušle u rječnike: “guru, jungle, pundit, shampoo”, da spomenemo samo neke. Indijska kuhinja odavno je nadmašila ‘fish and chips’ kao najpopularniju britansku restoransku hranu. No zapravo, najpopulanije “indijsko” jelo u Engleskoj, piletina tikka masala, zapravo je britanska izmišljotina, izvezena u zemlju koja ga je nadahnula. Indijski posrednici nekretninama i hotelijeri služe se vokabularom engleskih kolega kako bi oplemenili nazive svojih građevina. Prizvuk Britanije bolje se prodaje.

Stoga nije nikakvo čudo da je, nakon što je jedan od najvećih indijskih automobilskih kompanija Tata Motors otkupila od Forda prestižne britanske marke Jaguar i Land Rover, oduševljenje podjednako zabilježeno u Indiji i Britaniji. Indijske novine slavodobitno su isticale podatak da je kompanija iz bivše kolonije kupila dvije ikone britanske automobilske industrije, dok su Jaguarovi direktori potiho priznavali kako im je draže da je kompaniju kupio Tata nego privatni investicijski fond budući da Tata razumije nasljeđe Jaguara i kulture koja ga je prizvela. Ali to su poslovne ocjene prije nego iskazi kolonijalne nostalgije. Nije Tata kupio Jaguar zato što je on britanski, već zato što misli da bi mogao kompaniju postaviti na noge. Moglo bi ispasti da je Tata uporniji (i sretniji) od Forda. Predugo su američki vlasnici očekivali da nasljeđe Jaguara samo prodaje aute izbacujući model za modelom koji su uglavnom bazirani na klasičnim Jaguarima iz 1968. godine. Iako Ford nikad nije objavio zasebne rezultate za Jaguar i Land Rover, analitičari vjeruju da je Jaguar izgubio barem 10 milijardi dolara u proteklih desetak godina (Land Rover bio je u dobrom stanju proteklih godina i lani je zabilježio prihod od milijardu dolara). Tata kupuje Jaguar upravo u trenutku kad je tvrtka razbila ustaljene modele i izbacila automobil koji je doista nov i moderan. Neki analitičari kažu da je njegov tajming savršen i da bi u slučaju dobrog vođenja tvrtke mogao vrlo dobro zaraditi. To, međutim, ne znači da su zajedničke strasti i zabave, pića i hobiji Indije i Britanije totalno nevažni. Daleko od toga. Indijske kompanije proteklih godina mahnito kupuju kompanije po cijelom svijetu. Neke od najvećih i najpoznatijih kupnji uključivale su britanske tvrtke i to će se vjerojatno nastaviti, ne zbog britanske rastuće otvorene ekonomije, već zato što zajednička povijest ipak nešto znači. “Bili smo zajedno više od 200 godina”, kaže Kochhar. “I svaki narod koji dijeli jezik ima međusobno razumijevanje. Bez obzira na ono što se događalo u prošlosti, mi mnogo dugujemo Britaniji. I sad je na nas došao red da poželjno gledamo na britanske stvari”.