Dugi je niz godina znanstvenu zajednicu intrigirao francuski paradoks. Znanstveno objašnjenje poveznice između tipične prehrane Francuza i niske stope kardiovaskularnih bolesti primirilo je tek manji dio znanstvenika. Većina se okrenula prema drugoj stranu svijeta – Japanu, kako bi našli logičnu utemeljnost u još jednoj kulturološko-prehrambenoj zagonetki, japanskom paradoksu.

Stanovnici Japana, naime, imaju najnižu stopu srčanog udara na svijetu. Neobičnost vezana za to je činjenica da Japanci imaju sličnu razinu krvnog tlaka i kolesterola u krvi kao i stanovnici zapadnih zemalja koji, upravo suprotno, podliježu najvećem riziku od kardiovaskularnih bolesti. Dodatno, čimbenici rizika za razvoj bolesti srca poput pušenja i dijabetesa u Japanu su u snažnom porastu. Na temelju svega što je poznato modernoj medicini logika nalaže da i Japanci razvijaju bolesti srca istim intenzitetom kao i zapadnjaci, a to je daleko od stvarnosti. Odgovor na zagonetku ne nalazi se u genetici jer Japanci koji, primjerice, presele u SAD bilježe veće stope kardiovaskularnih bolesti nego sunarodnjaci u domovini. Zbog toga su se znanstvenici u potrazi za obrazloženjem okrenuli prehrani. Jedan od nutricionistički najsnažnijih aduta u prehrani Japanaca je konzumacija ribe – riba se u Japanu jede i do osam puta tjedno, dok se, primjerice, u Hrvatskoj prosječno konzumira jedanput tjedno. Visok unos ribe reflektira se povišenom razinom omega-3 masnih kiselina u krvi Japanaca koja je u pravilu znatno viša nego u zapadnjaka, a ta je pojava možda odgovorna za nižu učestalost ateroskleroze u Japanaca. U prilog tome govori i studija koja je uspoređivala rizik od bolesti srca među Japancima koji žive u Japanu s onima koji žive na Havajima te sa stanovnicima SAD-a bijele puti. Znanstvenici su među ispitanicima u dobi od 40 do 49 godina proučavali profil masnih kiselina u krvi. Također su analizirali rizik od ateroskleroze praćenjem procesa otvrdnuća karotidne arterije.

Japanci jedu i očima
Rezultati su pokazali da Japanci koji žive u domovini imaju najmanju učestalost aterosklerotskih plakova koji se povezuju aterosklerozom. Dodatno, u tih je ispitanika utvrđena i najviša razina blagotvornih omega-3 masnih kiselina te najniže koncentracije omega-6 masnih kiselina. Autori studije su zaključno iznijeli tvrdnju da je razina omega-3 masnih kiselina u domicilnih Japanaca povezana s nižom pojavom aterosklerotskih plakova, što potvrđuje blagotvorni učinak konzumacije ribe na zdravlje srca. O toj temi Naomi Moriyama i William Doyle napisali su svjetsku hit-knjigu “Japanke se ne debljaju i ne stare: tajne tokijske kuhinje moje majke” – jednostavan vodič koji nastoji svijetu približiti zdravstvene prednosti japanske kuhinje. Znanstveno je dokazano da je prosječan životni vijek u Japanu dulji nego u zapadnjački orijentiranom svijetu. Također je stopa pretilosti najniža na svijetu. Iako su mnogi skloni pripisati te fenomene genima, epidemiološke studije pokazale su da geni ipak nemaju presudnu ulogu. Naime, kada se Japanci presele u krajeve u kojima se prakticira zapadnjački način života, brzo počinju nakupljati suvišne kilograme.

Nije potrebno preseliti u Japan
Naomi Moriyama tvrdi da Japanke prosječno unose 25% manje kalorija dnevno od Amerikanki, što djelomično može objasniti njihovu dugovječnost i nisku stopu pretilosti. Iako Japanci čine samo 2% svjetske populacije, pojedu čak 10% ribe koja se pojede u svijetu. Autori smatraju da nije potrebno samo prakticirati japansku kuhinju da bi se uživalo u blagodatima takvog načina prehrane. Dovoljno je jesti više ribe, povrća i voća, servirati manje porcije, jesti svjesno i polako te dodati tofu i rižu u svakodnevnu prehranu.

Ribe, povrće, riža i soja

Magija japanske kuhinje
Naglasak se stavlja na uživanju u ljepoti servirane hrane, u hrani se uživa polako i nikada se ne jede više nego što je potrebno. Hrana se servira u zasebnim posudicama i pritom se konzumiraju male količine raznolikih jela. Prosječni Japanac konzumira šest puta više riže od Amerikanca. Mala zdjelica riže servira se gotovo uz svaki obrok, čak i doručak. Riža je namirnica koja sadrži obilje složenih ugljikohidrata koji osiguravaju dulji osjećaj sitosti. Japanci obožavaju i povrće. Uobičajeno je da se u jednom obroku servira čak pet različitih vrsta povrća, a i za doručak je uobičajeno pojesti juhu od povrća ili salatu. Soja se konzumira u raznim oblicima i kombinacijama.