Za nedavna boravka u Karlovcu, predstavnici Saveza vozača i automehaničara Hrvatske posjetili su u obližnjem Ozlju prvi hrvatski pogon za proizvodnju biodizelskog goriva Modibit, tvrtke u vlasništvu ozaljsko-samoborskog poduzetnika Vlade Rožića. Postrojenje Modibita u Ozlju u objektu je dimenzija 24×24 metra i kompletno je izrađeno od nehrđajućeg čelika, a njegov sistem rada je kontinuiran, što znači 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kako je objasnio direktor proizvodnje Denis Ivanov, Modibitov tehnološki postupak može koristiti kao sirovine repičino, sojino, suncokretovo ulje, ali i otpadno jestivo ulje. U svom procesu proizvodi biodizel kvalitete po europskoj normi EN 14214. Kontrola kvalitete proizvoda i sirovine obavlja se u vlastitom laboratoriju. Pogon je izgrađen u samo godinu dana, kapacitet godišnje proizvodnje mu je 20.000 tona biodizela.Kemijski tehnolog i bivši voditelj laboratorija Državnog inspektorata RH, Denis Ivanov predstavnicima autoprijevozničkih kuća objasnio je ovom prigodom sve prednosti kvalitetnog biodizelskog goriva, ali ih i upozorio na odabir samo pouzdanih dobavljača biodizela, zbog nerijetkih pokušaja plasmana goriva koje ni po čemu ne zadovoljava norme kvalitete EN 14214, a pod što se pokušava prodati.

Kikiriki ili nafta
“Proizvodnja biodizela je esterifikacija odnosno spajanje ulja uljane repice ili suncokreta s alkoholom (u ovom slučaju metanolom), pri čemu nastaju metil-esteri masnih kiselina koji se pri izgaranju ponašaju isto kao fosilno dizel gorivo. Kao kemičaru, izuzetno mi je važno da ljudi nauče što je to doista biodizel, odnosno da nije biodizel sve što se pokušava na tržištu prodati pod biodizel. Odatle proizlaze i negativni stavovi o tome, a biodizel ne samo da ne šteti, već koristi motoru”, kaže Ivanov. Tu tvrdnju potkrijepio je činjenicom iz povijesti razvoja dizelskih motora, podsjetivši da je Rudolf Diesel pokrenuo prvi svoj motor koristeći kao gorivo ulje od kikirikija. “Diesel je svoj motor konstruirao i dimenzionirao za korištenje ulja, a ne nafte. Odnosi cilindara, hod klipova, rad ventila i ostalih sklopova u dizelskom motoru projektirani su prema osobinama biljnoga ulja. Onda je naftna industrija početkom 20. stoljeća preuzela primat i prilagodila karakteristike goriva približno biljnome ulju, jer je to bilo daleko jednostavnije, nego proizvoditi kikiriki i druge biljke uljarice za dobivanje takvoga goriva. U tom smjeru je onda i krenuo razvoj naftne industrije i dizelskih motora”, objašnjava Ivanov. Ima li naftaški lobi, ili neki drugi među kojima se spominju i ugljenari ugroženi Dieselovim izumom, veze s tajanstvenim utapljanjem Rudolfa Diesela u vodama La Manchea, i dalje ostaje pitanje bez odgovora.U čemu je onda ipak “kvaka”, pitali su Ivanova prijevoznici, zašto ovi današnji dizelski motori ne mogu raditi na čisto biljno ulje kao oni Dieselovi, nego na njegovu prerađevinu što je zapravo biodizel?“Današnji dizelski motori ne mogu koristiti biljno ulje jer ono nema odgovarajući viskozitet. Tek pretvorbom ulja u metil-ester dobivamo odgovarajući viskozitet koji omogućuje suvremenim sustavima ubrizgavanja goriva ugrađenima u današnje dizelske motore njihovo ispravno funkcioniranje u skladu s njihovom konstrukcijom. Osim toga, biodizel se može miješati s naftom u svim omjerima, od jedan do 99 posto. Uz to, bitno je naglasiti da u biodizelu nema sumpora, pa tako izostaje stvaranje razorne sumporne i sumporaste kiseline, a što je redovita pojava u ispušnim sustavima nakon sagorijevanja klasičnih fosilnih goriva. Ističem da je biodizel neutralno gorivo kad je u pitanju emisija ugljičnog dikoksida. Naime, ravnoteža je sljedeća: onoliko CO2 koliko nastane izgaranjem biodizela, biljke poput uljane repice uzmu iz atmosfere tijekom vegetacije, a to nije slučaj s izgaranjem fosilnih goriva”, rekao je Ivanov. U nastanku nafte i ugljena, milijunima godina u prošlosti, iz atmosfere uzet dio CO2, a koji se sada njihovim izgaranjem vraća u atmosferu. Neutralnost biodizela u vezi emisije CO2 i te kako je važna i u smislu poštovanja potpisanih i preuzetih obveza po Protokolu iz Kyota.

Opasnosti
Ivanov je posebno naglasio i opasnosti koje donosi uporaba lažnog biodizela.“Ne prihvaćajte da je sve što je smeđe i slatko čokolada, pa tako nemojte prihvatiti da je biodizel sve što vam se nudi kao biodizel. Točno je da ono što se nudi pod biodizel, a on to nije, doista može napraviti i štete na motoru. Činjenica je sljedeća: iz čistog otpadnog jestivog ulja ne može se napraviti biodizel! Može se napraviti smjesa metil-estera koja može služiti kao gorivo, ali ne može se i ne smije se zvati biodizel, jer ne odgovara normi EN 14214, i upravo zato je EU 2003. godine i donijela tu normu definiravši deklaraciju o sastavu biodizela”, tvrdi Ivanov. Posebno važno pitanje bilo je kako se biodizel ponaša na niskim temperaturama, a Ivanov objašnjava da biodizel ima sličan problem s hladnoćom kao i naftno dizelsko gorivo. Iako u biodizelu nema parafina kao u naftnom diizelu, on će se ipak skrutiti pri vrlo niskim temperaturama, i tome se mora doskočiti na isti način, dakle posebnim aditivima. “Druga je pak stvar, miješa li se pravi biodizel, dobiven od ulja uljane repice ili suncokreta, s onom smjesom metil-estera od otpadnih jestivih ulja. Priroda je tu stvari odredila kemijom, i to se mora poštovati. Naime, u tom lažnom biodizelu ostaju sapuni, fosfolipidi i niz drugih spojeva koje je nemoguće izdvojiti i koji nepovoljno utječu na karakteristike toga goriva. Naš biodizel kad iziđe iz proizvodnje, ima točku smrzavanja na – 14 stupnjeva Celzijevih, bez ikakvih aditiva. A ovo gorivo od otpadnog jestivog ulja ima točku smrzavanja na + 3 do + 4 stupnja celzijeva, a to je zbog sapuna i drugih primjesa koje se skrućuju na toj temperaturi.

Zato je to gorivo već na takvim relativno visokim temperaturama teško, ili sasvim neupotrebljivo bez aditiva. Ono se može dodati pravom biodizelu, ali nikako više od 10-ak posto, jer će se onda posve narušiti i one dobre karakteristike biodizela. A na kraju priče, kupca ne zanima analiza temperatura, on želi sjesti za volan, okrenuti ključ i pokrenuti vozilo, on želi kvalitetu za ono što je platio. Zato skrećem pažnju svim vozačima, a pogotovu prijevoznicima koji troše velike količine goriva, da strogo vode računa o deklaracijama biodizela koji će im biti dostupan na tržištu”, upozorio je Ivanov.On je dodao i često zanemarenu činjenicu da kao nusprodukt u proizvodnji biodizela izlazi glicerin. Tehnologijom koju primjenjuje Modibit glicerin je doveden u stanje u kojem se može koristiti kao polivalentni energent. “Glicerin se može spaljivati u industrijskim pećima samostalno, njime se može energetski obogaćivati i bio masa, a za što sve više pokazuju interes razni poduzetnici kojima u sklopu proizvodnog procesa biomasa ostaje kao gotov energent. Glicerin se može u određenom postotku dodavati i mineralnim gorivima. Kalorijska vrijednost glicerina je oko 24 MJ, pa stoga nije uopće zanemariva, a uz to što je isplativ, glicerin je i prihvatljiv kao gorivo u ekološkom smislu”, kaže Ivanov. Iako ima brojne upite interesenata iz Austrije za kupnju glicerina, Modibit ga za sada prodaje samo kupcima iz Hrvatske.

Iskustva
Vrativši se biodizelu kao glavnoj temi, Ivanov kaže da Modibit sada prodaje oko 500 tona biodizela mjesečno na domaćem tržištu, ali ne kroz maloprodaju, nego direktno nekim većim potrošačima kao što su to autoprijevozničke kuće. Praktičari, kakvi već jesu, prijevoznici su upitali Ivanova što je s naslagama u spremnicima fosilnih goriva kod prelaza na biodizel.“Ako duže vrijeme vozite na naftni dizel, pa onda utočite biodizel u spremnik, biodizel će očistiti nataložene masnoće, i onda preporučujemo, pogotovu kad je riječ o autobusima i velikim kamionima, da nakon prijeđenih tisuću kilometara promijenite filter goriva, i tako napravite jednom do dva puta, dok biodizel ne očisti svu nataloženu masnoću i filter je svu ne pokupi, a kasnije se vozi bez problema. Ako se u tom prijelazu s jednog na drugo gorivo kroz dva do tri mjeseca koristila mješavina naftnog i biodizela, onda neće ni trebati mijenjati filtere. Eto, i to je jedno od korisnih iskustava. Svi mi u Modibitu vozimo već duže vrijeme na biodizel, bez ikakvih problema”, zaključio je Ivanov.

Biodizela još nema u maloprodaji

“Trošarine na biodizel nema, takva je i direktiva EU, samo to nitko do sada nije kod nas jasno izrekao. Iako deklarativno propagira biodizel, država se u svemu tome za sada ponaša prilično indiferentno”, ocjenjuje Denis Ivanov.“Uz to, izvozimo oko tisuću tona biodizela mjesečno. U maloprodaji ga još u Hrvatskoj nema, ali to ne ovisi o Modibitu, jer mi nemamo vlastitu maloprodaju, već ovisi direktno o odluci distributera, recimo Ine, Tifona, OMV-a i drugih hoće li staviti biodizel u maloprodaju na svojim benzinskim postajama. Mi smo svima njima ponudili biodizel, uz našu proizvođačku cijenu od 5,62 kune po litri” kaže Ivanov, dodavši da prijelaz na biodizel donosi svima korist, od uporabe ekološki prihvaljivoga goriva do poticanja razvoja poljoprivredne proizvodnje.