Zemlje zapadnog Balkana potpuno su otvorile svoje granice za međusobna ulaganja stanovnika na tom području i sve su, osim Srbije, ukinule porez na kapitalnu dobit. Usitnjena tržišta u regiji i kompanije koje su po svojoj veličini najčešće nedovoljno velike da bi privukle veće inozemne ulagače još se – izuzimajući Hrvatsku – “muče” da postanu konkurentna. U bitku za poreznu konkurentnost uključile su se, međutim, sve države osim Srbije, prije svega ukidajući porez na kapitalnu dobit. Nisu balkanske ekonomije prve koje su se počele međusobno nadmetati u privlačenju investitora snižavajući poreze. Velika Britanija i SAD još su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina “povukle nogu” i počele skretati pažnju ulagača na svoja tržišta snižavajući razne poreze, između ostalih i poreze na dobit od financijskih investicija. Poznato je i da “irsko čudo” svoj uspjeh dobrim dijelom zahvaljuje znatnim snižavanjima poreznih stopa u toj zemlji. Zahvaljujući novom Zakonu o deviznom poslovanju, građanima Srbije odnedavno je dozvoljeno da trguju vrijednosnicama na stranim burzama. Time su, praktično, zemlje zapadnog Balkana potpuno otvorile svoje granice za međusobna ulaganja stanovnika na tom području.

Otvorena Crna Gora
Građanima Srbije odnedavno je dozvoljeno da trguju vrijednosnim papirima na stranim burzama. S aspekta otvorenosti tržišta Crna Gora je najpogodnija za investiranje. Za razliku od zemalja u susjedstvu, u Crnoj Gori ne postoje nikakve barijere za protok kapitala. Stranci imaju nacionalni tretman i da bi se trgovalo akcijama crnogorskih kompanija, na Nex ili Montenegro burzi, potrebno je samo nekoj brokerskoj kući u Crnoj Gori poslati fotokopiju putovnice. Slično Makedoniji, i u Hrvatskoj se i rezidenti i nerezidenti obvezuju na trgovinu preko ‘custody’ banaka. Praktično to znači da rezidenti Hrvatske ne mogu direktno trgovati sa stranim brokerom, niti strani rezident može sklapati poslove s hrvatskom brokerskom kućom, što ne sprječava obavljanje transakcija s inozemstvom, ali povećava transakcijske troškove. Poreza na kapitalnu dobit nema, a dividenda se oporezuje samo kod isplate. U Hrvatskoj se banke javljaju kao glavni sudionici na tržištu kapitala jer one su vlasnici društava za upravljanje investicijskih i mirovinskih fondova i brokera. Ipak, u slučaju Hrvatske s porezom na kapitalnu dobit postoji najviše dilema u regiji. Zarada koju pojedinac ostvari od otuđenja financijske imovine ne smatra se oporezivim prihodom osim ako to nije djelatnost poreznog obveznika. Vrijedi i obratno. Gubici koje pojedinac ostvari na prodaji vrijednosnih papira ne umanjuju osnovicu poreza na dohodak.

Porez na dobit
Transakcije s vrijednosnicama drukčije su uređene za trgovačka društva i druge obveznike poreza na dobit. Za obveznike poreza na dobit, zarade ostvarene na prodaji dionica i udjela oporezuju se porezom na dobit, ali isto tako gubici ostvareni pri otuđenju vrijednosnih papira umanjuju poreznu osnovicu. Naravno, obveza plaćanja poreza na dobit utvrđuje se za kalendarsko razdoblje, a ne za svaku pojedinačnu transakciju. No trik je u tome da su kod obveznika poreza na dobit zarade i gubitci od trgovine vrijednosnicama porezno relevantni, dok kod pojedinaca, dakle kod obveznika poreza na dohodak, ne utječu na osnovicu za oporezivanje. Različit porezni tretman prihoda ostvarenih od prodaje vrijednosnih papira kod pojedinaca i poduzeća potiče, kako tvrde hrvatski stručnjaci, razne spekulativne transakcije. Također, u toj zemlji se vodi dugotrajna rasprava oko pravednosti takvog načina oporezivanja. Čak ni milijunske zarade koje pojedinci ostvare od transakcija s akcijama, prema propisima koji su na snazi, ne podležu oporezivanju. Pojedinci, dakle, bilo da je riječ o rezidentima ili onima koji to nisu, u Hrvatskoj ne plaćaju porez na prihode koje ostvaruju na temelju udjela u kapitalu dioničkog društva. No nerezidenti u zemljama u kojima imaju prebivalište po pravilu plaćaju porez na dobit koja im se isplaćuje u Hrvatskoj jer porezni sistemi njihovih zemalja oporezuju takvu vrstu prihoda. Stranac iznosi iz Hrvatske dobit koju je ostvario u Hrvatskoj, a porez od tih prihoda ne plaća Hrvatskoj već svojoj zemlji. Kritičari ukidanja poreza na kapitalnu dobit vjeruju da je prihod od vrijednosnih papira dohodak koji bi trebalo oporezovati, slično kao i plaće. Hrvatski investitori koji ulažu u Srbiji u neku ruku su povlašteniji od lokalnih ulagača jer iznose prihode iz zemlje ne plaćajući porez Srbiji, a potom ga ne plaćaju ni u Hrvatskoj. Ipak, nije izvjesno hoće li u Hrvatskoj na dugi rok opstati “porezni raj” za ulagače na burzi.

Naime, najvažnija opozicijska stranka SDP unijela je u svoj ekonomski program plan o uvođenju poreza na kapitalnu dobit. SDP se zalaže da radnici u Hrvatskoj imaju više plaće, a da bi to bilo realno stručnjaci te političke stranke vjeruju da bi trebalo smanjiti doprinose na zdravstvo, te nastali proračunski deficit dopuniti prihodom od poreza na imovinu koji bi trebao obuhvatiti mnogo više pokretne i nepokretne imovine bogatih nego što je to danas slučaj. Plan je SDP-a i porezno izjednačavanje dohotka od rada i dohotka od kapitala uvođenjem poreza na kapitalnu dobit jer smatraju da je sadašnji model socijalno nepravedan. Na primjer, na plaću od 3000 kuna mora se platiti porez na dohodak, ali na 30.000 kuna zarade od prodaje dionica taj porez se ne plaća. U SDP-u smatraju da je i zarada od kapitala ustvari dohodak na koji treba platiti porez kao i na plaću. Kad je riječ o dividendama, od 2005. godine Hrvatska ne oporezuje prihode od dividendi i udjela u dobiti ostvarenima do 2000. godine i nakon 1. siječnja 2005. godine. Samo se na dividende i udjele u dobiti ostvarene od 2001. do 2004. godine, bez obzira na to kad se isplaćuju, obračunava porez na dohodak od 15 posto.
(Vojislav Stevanović/B92)