Nekoliko poraznih podataka vrlo slikovito opisuje stanje reproduktivne medicine u Hrvatskoj. Prva i pomalo bizarna je da novac za nabavku ne preskupe opreme za medicinski potpomognutu oplodnju (MPO) u zadnjih nekoliko godina prikupljaju građani, odnosno udruga Roditelji u akciji, jer se u suprotnom postupci oplodnje uopće ne bi mogli ni provoditi. Oko privatnih ustanova za MPO, s druge strane, svako malo isprepliću se kojekakve kriminalističke priče. Druga stvar je da još nismo dobili zakon o MPO-u, a treća je da aktualni ministar zdravstva govori da smo skloni preuzeti talijanski zakon koji je toliko loš da ga se Talijani žele riješiti. Velike riječi hvale za domaće stručnjake u reproduktivnoj medicini, iako neupitne, malo im znače jer su medicinski timovi rješavanje problema neplodnosti sve češće prisiljeni prepustiti inozemnim kolegama. Slovenske, austrijske i češke klinike najčešće su destinacije parova koji su se umorili od domoljublja i odlučili za nekoliko stotina eura po svoju bebu otići preko granice. Informacije o tome mogu dobiti za par minuta, na internetu se mogu naći klinike čije se stranice mogu čitati i na hrvatskom jeziku, što dovoljno govori o interesu.

Dobra oprema u Mariboru
Odjel za reproduktivnu medicinu Opće bolnice Maribor najpopularnija je destinacija parova iz Hrvatske. Iako javna zdravstvena ustanova, mariborska bolnica veoma je dobro opremljena čemu se može zahvaliti vrlo visok postotak uspješnosti postupka, što je prvi razlog zbog kojeg se naše pacijentice odlučuju za Sloveniju. Prema posljednjim obrađenim podacima Europske federacije za humanu reprodukciju i embriologiju, dok je u Hrvatskoj tek 1,3 posto djece na svijet došlo zahvaljujući MPO-u, u Sloveniji je to 3,5 posto, što je visoko u usporedbi s drugim europskim zemljama. Od petnaestak zemalja koje su se uspoređivale Danska je na prvom mjestu sa 4,2 posto djece rođene potpomognutom oplodnjom, Slovenci su na drugom mjestu, a slijedi ih Finska s gotovo tri posto. U toj je tablici Hrvatska sa svoja 532 rođena djeteta na zadnjem mjestu, a zanimljivo je da su nam vrlo blizu bogate Velika Britanija i Švicarska. Vođa mariborskog tima, doktor Veljko Vlaisavljević, ističe da u Sloveniju na liječenje dolaze pacijenti ne samo iz Hrvatske, već iz svih zemalja svijeta. Vlaisavljević je redovni profesor ginekologije na Medicinskom fakultetu u Ljubljani i voditelj Odjela za reproduktivnu medicinu u Općoj bolnici Maribor. “Dolaze nam pacijenti i iz najrazvijenijih zemalja. Upravo sam dobio jedno pismo u kojem mi se pacijentica s Jamajke koja živi u Nizozemskoj zahvaljuje što smo njoj i njenom mužu pomoću asistirane reprodukcije pomogli da postanu roditelji. Na našem odjelu možete sresti pacijente iz najrazličitijih zemalja, od Engleske do Makedonije. Danas svi na internetu mogu pročitati točne podatke o uspješnosti pojedinog medicinskog centra u liječenju neplodnosti i oni sami odlučuju gdje će se liječiti, a moram kazati da smo po rezultatima u samom svjetskom vrhu”, kaže Vlaisavljević dodajući kako je njihova stranica prošle godine imala 9000 posjeta. Slovenija je na europskoj listi visoko pozicionirana i po dostupnosti IVF (in vitro fertilisation) za njene stanovnike (iza Danske, Švedske i Finske), a zauzima i treće mjesto po kriterijima kvalitete IVF-a (iza Finske i Švedske). U Zagrebu smo pronašli i jednu Vlaisavljevićevu pacijenticu koja je nakon mnogih pokušaja u zagrebačkim klinikama odlučila otići u Sloveniju. Mirta danas ima sedmomjesečnog sina koji je iz prvog pokušaja začet u mariborskoj bolnici. Čitav postupak ovu je obitelj koštao oko deset tisuća kuna, i još toliko za lijekove jer Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne daje lijekove parovima koji se ne liječe u Hrvatskj. Kako se radi o javnoj bolnici postupak u Mariboru čeka se najmanje godinu dana, jer prednost, razumljivo, imaju slovenske državljanke. “Uvjeti u Zagrebu i Mariboru ne daju se usporediti. Kad bih išla na drugo dijete bez razmišljanja bih opet izabrala Maribor jer je oprema u Zagrebu vrlo loša”, kaže Mirta iako odaje priznanje našim liječnicima koji su vrhunski, ali nemaju na čemu raditi.

Slovenska iskustva
Dr. Veljko Vlaisavljević potvrđuje da je razina opremljenosti vrlo važna u uspješnosti postupaka, te ističe kako Hrvatska niz godina ima vrijednu predkliničku i kliničku medicinu. Inače, Vlaisavljević je doktorirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu gdje danas predaje na postdiplomskom studiju, a ujedno je i član nadzornog odbora ESHRE, tako da je upoznat s iskustvima vezanim za talijanski zakon o IVF-u. “Po općem uvjerenju većine evropskih udruženja za reproduktivnu medicinu taj zakon nije put koji bi trebalo slijediti. Njegova dobra strana je da je regulirao neke ekscesne pojave, no zbog njegove regulative centri za IVF imaju lošije rezultate nego ranije, a pacijenti su često prisiljeni na ‘reproduktivni turizam’”, kaže Vlasavljević. Slovenski zakon koji je stupio na snagu 2000. godine, sadrži sve standarde koje su prihvaćeni u Europskoj uniji. “Spreman sam kolegama u Hrvatskoj prenijeti naša iskustva, kako ona vezana uz zakon, tako i načinima kontrole kvalitete medicinski potpomognute oplodnje, za koje me je zadužila naša Liječnička komora”, ističe dr. Vlaisavljević.

Liberalne Češka, Švicarska i Estonija

Češka, Švicarska i Estonija su zemlje gdje medicinski potpomognutu oplodnju mogu proći žene koje nemaju partnera, odnosno uz pomoć doniranog sjemena nepoznatog donatora, no čitav postupak je administrativno vrlo kompliciran, skup te zahtijeva mnogo strpljenja. Češka ima čak 18 centara koji se bave in vitro oplodnjom, a od njih je 13 privatnih i pet državnih. Ova se zemlja od svih europskih izdvaja i po tome što je po njenom zakonu o MPO-u dozvoljena donacija jajnih stanica na dragovoljnoj osnovi. Hrvatski pacijenti na internetu mogu naći i Institut za reproduktivnu medicinu i endokrinologiju koji vodi dr. Herbert Zech, a klinike se nalaze u Austriji, Italiji, Švicarskoj i Češkoj. Da bi se parovi mogli uključiti u proces MPO potrebno je imati dijagnozu, odnosno dokumentaciju liječnika, a u Institutu se provode daljnja specijalistička ispitivanja za pripremu terapije. U Austriji se nalazi i “Wünschbaby Zentrum”, odnosno Klinika Željena beba na čijim se stranicama mogu pronaći i cijene postupaka. Postupak IVF/ICSI sa stimulacijom jajnika i krio-konzervacija stoji 2500 eura, a razgovor s liječnikom oko sto eura. U klinici napominju da parovi trebaju imati potrebnu dokumentaciju kojom se potvrđuje da je (hetero) par koji želi dijete u braku ili sličnoj zajednici, s obzirom da austrijski, poput zakona većine europskih zemalja, ne dozvoljavaju provedbu asistirane reprodukcije samcima i homoseksualnim parovima.