Navika je gadna stvar. Ne blijedi lako, a teško se stvara i po pravilu rezultira onom pjesničkom “navikne se svaka raga na svog gospodara”. E baš je takav slučaj s Andrijom Popovićem koji je (još uvijek) predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza. Kad se jednom čovjek navikne oblikovati stvarnost po svom nahođenju – kako je Popović kao bivši stručnjak za informativno-propagandnu djelatnost godinama radio – nije baš lako preko noći promijeniti uhodani model ponašanja. Zato su se samo neupućeni u javne tajne navika gotovo cjelokupnog vodstva HOS-a mogli iznenaditi “aneksom” na točku 2 zajedničkog priopćenja što su ga uz Popovića potpisali ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša.

Režiseri
Popović je, naime, mrtav-hladan, po vlastitom nahođenju falsificirao spomenuto priopćenje nametnuvši obavezu odmetnutom izborniku Radi Maleviću da se ispriča. Osim toga, posluživši se lukavstvom koje više odgovara kakvom zaigranom sedmogodišnjaku, iz priopćenja je izbacio datum 2. kolovoza kada je kao predsjednik HOS-a morao sazvati sjednicu Izvršnog odbora na kojoj se trebala preispitati odluka o Malevićevoj smjeni. Time je ostavio mogućnost da sjednicu, kako je dobro rekao Malević, sazove za dvadeset godina. Ili čak da je ne sazove nikad. Ali, ni to nije sve: rečenicu koja je glasila “Rade Malević će dati priopćenje o neodrživosti metoda djelovanja izvan sustava”, Popović i njegovi “režiseri” pretvorili su u – pazite sad – “Rade Malević ima dati priopćenje vezano za neodrživost metoda djelovanja izvan sustava i ispričati se”. Nije, na žalost, Popović nikakva iznimka u sportskim savezima koji kao izmet privlače sve one željne političke moći. Ali odbojkaška organizacija ipak je na određen način posebna jer već duže vrijeme ključnu ulogu u njoj igraju bivši špijuni, IPD-ovci i sinovi propalih bankara sklonih prevarama. Ta se svita svako malo međusobno isposvađa, pa pomiri, da bi se opet posvađala. Sve na štetu hrvatske odbojke. Dovoljno je vidjeti koga je naslijedio Popović. Riječ je o Anti Bakoviću, bivšem tajniku za opće i kadrovske poslove HDZ-a i jednom od glavnih ljudi bosansko-hercegovačkog HIS-a koji je, logikom špijunskog posla, kasnije postao i savjetnik veleposlanika Republike Hrvatske u Sarajevu. Ništa bolji nije ni Popović. Taj je s bankarom Nevenom Baračem vodio Nezavisnu listu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji čija je jedina svrha bila dobivanje političke moći kako bi se izbjeglo suđenje za urušavanje Dubrovačke banke. Prije toga bavio se ponešto i “filmom” pa je napisao scenarij za “propagandni” uradak o navodnoj Udbinoj suradničkoj mreži među političkim emigrantima za vrijeme Jugoslavije. Producent tog projekta koje je neke ljude zbog neargumentiranog javnog prozivanja stajao glave bio je notorni HDZ-ovac Vice Vukojević. Nije Popović samo pisao. Rado je i snimao. Tako je kao pomoćnik zapovjednika Južnog bojišta Janka Bobetka snimao ratne zarobljenike koji su završili u splitskom vojnom zatvoru Lora. Što se njima dalje događalo, poznato je svima, osim Popoviću koji o nestancima, kako je rekao, ne zna ništa.

Gospodari
Vjerno služeći svoje gospodare, Popović se dobro snašao i u postračanovskim vremenima. U Vladi Ive Sanadera postao je predsjednik uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje nakon što je na prošlim parlamentarnim izborima bio šef HDZ-ove kampanje u dijaspori. Osnovna stvar zbog koje je Sanaderu postao drag bio je oštar stav protiv Ivića Pašalića kojeg je “izbrusio” surađujući s Baračem. Jedan od većih poslova tog fonda bilo je i podupiranje programa “HS Produkta” iz Karlovca u proizvodnji pištolja za koji je dao 60 milijuna kuna. Pravo je pitanje na što je spreman čovjek koji tek tako falsificira priopćenje ispod kojeg stoji ministrov potpis kad ga čeka odluka kojoj tvrtki treba pomoći s milijunima vrlo povoljnih kredita?

Sukobi i u drugim sportskim savezima

I u drugim sportskim savezima vode se žestoke bitke za prevlast. Čelna mjesta osim političke moći i utjecaja mogu značiti i nemali izvor prihoda. Nedavni izbor Igora Štimca za šefa Udruženja prvoligaša na kratko je uzdrmao Vlatka Markovića koji nedodirljivo gospodari Hrvatskim nogometnim savezom gotovo cijelo desetljeće. Iako već u poodmaklim godinama kad mu, što je i sam rekao, silne obaveze i putovanja sve teže padaju, Markoviću ne pada na pamet odstupiti. Bez obzira je li riječ o Štimcu ili nekom drugom. Svejedno. Šef ostaje šef i kao takav dosad nije naišao na ozbiljnijeg protivnika. Međutim, vrijeme radi protiv njega. U Hrvatskom košarkaškom savezu također je živo. Predstavnici Generacije 92 koju čine osvajači srebrene medalje na Olimpijadi u Barceloni 1992. pokušali su širokom medijskom kampanjom razvlastiti Danka Radića s čelnog mjesta. Opet bezuspješno. Štoviše, na nedavnom izboru za predsjednika HKS-a od 70 prisutnih delegata svih 70 glasalo je za Radića, a predstavnici oporbenog Zagrebačkog košarkaškog saveza nisu se ni pojavili. Jedan od njegovih prethodnika bio je sadašnji ministar financija Ivo Šuker koji se te dužnosti primio kao veliki zaljubljenik u košarku i bivši igrač nižerazrednih klubova.

Političari u savezima

Vodeća mjesta u sportskim savezima imaju ili su imali i Radimir Čačić u Hrvatskom teniskom savezu gdje je naslijedio Slavena Leticu; predsjednik Uprave Magme i tada još član Libre Goranko Fižulić kao predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza; najprije Nikica Valentić, a kasnije Srećko Ferenčak na mjestu predsjednika skijaškog saveza; u vaterpolskom savezu bili su Martin Sardelić i Nikola Grabić; general Mladen Kruljac vodio je Hrvatski boksački savez; HNS-ovka Morana Paliković-Gruden bavila se klizačkim savezom; a Vladmir Šeks hokejaškim…