FOTO: U mjestu iz kojeg nacionalni simbol Irske uveseljava svijet

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Priča je to o razvoju pivarske industrije, privlačne milijunima ljudi. U nju se danas slijevaju i milijuni eura, a otkrili smo i zašto.

Iako je Republika Irska postala u Hrvatskoj zadnjih godina najpoznatija po mnogobrojnim našim građanima, prema zadnjim statistikama 17.000 je onih koji su otišli u pečalbu u tu otočnu državu, ta je zemlja globalno poznata po svojoj tradiciji, dijaspori, prekrasnom krajoliku te svakako pivu. Kad govorimo o pivu, možemo upotrijebiti krilaticu za koju je teško ustanoviti jesu li je izmislili pivoljupci ili tamošnji marketinški stručnjaci - ‘postoji pivo i postoji Guinness’. Guinness je dio irske tradicije, no i puno više od toga, što se najbolje može vidjeti u veličanstvenom muzeju piva Guinness Storehouse, u sklopu njihove povijesne pivovare u Dublinu, a koji smo posjetili početkom svibnja.

NAJVEĆI POSLODAVAC i filantrop

Irska je stoljećima bila ruralni i rubni dio Britanskog imperija i na irskom otoku industrijske revolucije u pravom smislu riječi nije ni bilo. Najznačajniji industrijski pothvat je bio upravo onaj Arthura Guinnessa koji je 1759. u Dublinu pokrenuo St. James’s Gate Brewery čiji najpoznatiji brend je tamno pivo s karakterističnim slatkim okusom – Guinness. Koliko je ta pivovara značajna za razvoj Dublina i Irske pokazuje i činjenica da je većina zgrada u Dublinu relativno skromne veličine s maksimalno tri ili četiri kata, dok se palača povijesne pivovare Guinness prostire na sedam katova i puno više priliči nekoj zgradi u Londonu, Parizu ili obližnjem Manchesteru, centru britanske industrije u 19. stoljeću.

 

Sve u znaku omiljena piva

Muzej Guinnes Storehouse otvoren je 2000. i godišnje ga posjeti oko dva milijuna ljudi. Ulaznica je od 25 eura

Irska ima bremenitu povijest koja se može usporediti s onom zemalja Balkana, a Guinness je bio svjedok, nerijetko i sudionik, svega toga. Irska 18. stoljeća imala je stanovništvo podijeljeno na relativno situirane anglikance koji su bili poduzetnici, trgovci i javni službenici te uglavnom siromašne i ruralne katolike. I Arthur Guinness dolazi iz redova anglikanaca te je desetljećima bio najveći poslodavac u Dublinu, a i Irskoj jer je pivovara u svojim najboljim danima početkom 20. stoljeća izravno zapošljavala i 6000 ljudi, te ih je barem još dvostruko toliko živjelo neposredno od pivarskog biznisa. Obitelj Guinness, u upravljačkoj strukturi pivovara sve do sredine 1990-ih kad tvrtka postaje korporacija, bila je i veliki sindikalist i filantrop Dublina. Kako nam kažu sami Irci, Guinness je davao najbolje nadnice radnicima u Dublinu koje su nadmašile tek one tehnoloških i financijskih tvrtki moderne Irske, a mnoga djeca njegovih zaposlenika su dobivala stipendije za školovanje te postajala liječnici, suci, odvjetnici...

Također, jedan od najljepših parkova u središtu Dublina, St. Stephen’s Green (po irski Faiche Stiabhna), veličine devet hektara, koji je u od osnutka 1663. bio privatna zelena oaza dublinske aristokracije, 1880. je otkupila korporacija Guinness i darovala ga svim građanima Dublina. Uz sam park se nalazi palača u kojoj je stolovala obitelj Guinness te je prvotna namjera bila da to bude njihov perivoj. Ali je, kako nam kaže Garry Kelly iz tamošnje turističke zajednice, ipak je prevladao puritanski građanski duh koji je oduvijek krasio dublinske pivare te je park postao javni.

Naravno, pivovaru koja danas posluje u sklopu britanske multinacionalne korporacije Diageo sa sjedištem u Londonu, obilježavaju i kontroverze poput one da je Guinness danas snažan simbol Irske, prije svega Republike Irske, iako je njegov osnivač bio veliki protivnik irskog nacionalizma. Njegovi potomci nastavili su snažno podupirati sindikalizam, ali i unitarizam irskog otoka unutar Britanskog imperija te se može čuti da se od 1913. tvrtka snažno uključila u finaciranje udruga, čak i militantnih, koje su se protivile irskoj neovisnosti. Poduzeće je navodno posuđivalo ljude i opremu britanskoj vojsci da pomogne slomiti irske pobunjenike tijekom Uskrsa 1916., nakon čega su otpuštali članove osoblja za koje se vjerovalo da imaju irsko-nacionalističke simpatije.

RIJEKE TURISTA

Iako se pivo proizvodilo čitavo vrijeme u Dublinu, sjedište tvrtke je 1932., uslijed Anglo-irskog trgovinskog rata prebačeno u London. Tijekom najjače kampanje terorističkih napada IRA-e ranih 1980-ih i lošeg imidža tog piva u britanskom svijetu koje je sve irsko imalo, britanski vlasnici pivovare su čak razmišljali o rebrendiranju Guinnessa i potpunom preseljenju u London. No, u novije vrijeme, što zbog nižih poreza, a što zbog efekta Brexita, sve više Guinnessovih operacija, a i Diageovih općenito, vraća se u Irsku. Kako bilo, Guinness je danas najprodavaniji pivski brend na čitavom britanskom otočju, a vrlo dobro stoji i u ostatku svijeta. Najveći rast imaju u jugoistočnoj Aziji te Africi, posebice Nigeriji.

Osim odličnog piva, neki bi rekli malo preteškog za čestu konzumaciju, Guinness je oduvijek prednjačio inovativnim i agresivnim marketingom koji ih je držao na vrhu. Uz niz kampanja, spomenimo samo da je upravo ova pivovara zaslužna što je početkom 1950-ih pokrenuta i Guinnessova knjiga rekorda koja je doživjela već 62 godišnja izdanja na 23 jezika u više od 100 zemalja svijeta. Guinness Storehouse je primjer kako se danas podjednako dobro može prodati samo pivo, ali i priča o njemu. Muzej je otvoren krajem 2000. godine u zgradi starog pogona pivovare Guinness u St. James’s Gate Brewery u Dublinu, a kažu nam da se ovdje i dalje radi pivo.

Naravno, u pogonu u središtu grada, koji je renoviran sredinom 2000-ih, proizvode simbolične količine dok je glavnina proizvodnje prebačena u moderan pogon pokraj Dublina. Guinness se danas proizvodi u ukupno pet pogona u svijetu. Sedam katova Guinness Storehousea napravljeno je u obliku divovske čaše veličine pinte. Iako karte nisu jeftine, bez popusta je cijena 25 eura za odrasle i uključuje i pintu piva (nešto više od pola litre) u pubu na vrhu zgrade, godišnje muzej obiđe nešto manje od dva milijuna ljudi. Udarni dan je praznik Svetog Patricka 17. ožujka, kad se u multimedijalnom muzeju nađe i više od 10 tisuća ljudi.

Štoviše, podaci tamošnje turističke zajednice govore da gotovo trećina turista u Dublinu kao svoj razlog dolaska navodi upravo obilazak tvornice i muzeja Guinnessa.

Svaki pravovjerni ljubitelj piva reći će vam da je pivo samo onaj napitak koji se sastoji od četiri sveta elementa – vode, ječma, slada i kvasca. Dan Spillane, voditelj grupa u Guinness Storehouseu zasigurno je jedan od takvih obožavatelja. Standardni posjetitelji mogu u muzeju posuditi audio vodiče na desetak svjetskih jezika koji će im pojasniti najvažnije artefakte Guinnessa i pivarstva općenito.

INOVACIJE U SLUŽBI BRENDA

Naravno, na svakom koraku višekilometarskog puta po muzeju će vam pojašnjavati da je Guinness nešto puno više od piva. No, ne skrivaju da je za to uvelike zaslužan njihov marketing i inovacije koje primjenjuju od prvog dana nastanka tvrtke.

 

Iz muzeja u potragu za poslom u pubu

Ako imate sreću da ste u privatnom ili grupnom VIP aranžmanu, onda ćete dobiti i privatnog vodiča koji, osim što će vam odgovoriti na svakom pitanje o pivarstvu, svako malo će otvoriti i neka tajna vrata koja vode do malog privatnog puba u kojem će vas okrijepiti s novom dozom upravo proizvedenog Guinnessa. Vaš autor je bio upravo u jednom takvom obilasku koji je uključio i ultrabrzi tečaj za točenje piva, naravno Guinnessa jer svako pivo ima svoje male tajne. Nakon samo pola sata teorije i isto toliko prakse svatko stekne bazične reference za, u krajnjem slučaju, potražiti posao u nekom od brojnih pubova u turističkoj zoni Dublina.

Tako je postajao složeni i vrlo funkcionalni sustav kooperacije nabavke najkvalitetnijih drvenih bačvi u kojima je pivo moglo dozreti i biti transportirano do pubova. Kako su mnogi Irci bili razasuti po čitavom svijetu, navodno u svijetu danas ima 70 milijuna ljudi irskog porijekla od čega 40 milijuna u Sjedinjenim Američkim Državama, bilo je važno pivo prevesti morskim putem do potrošača. Stoga je tvrtka stvorila i čitavu flotu brodova koja se specijalizirala samo za prijevoz pivskih bačava, a da bi kasnije to rezultiralo i pivarskim tankerima.

Isto tako, Guinness je imao i svoje kompozicije vlakova, uključujući i lokomotive, koje su bile specijalizirane za prijevoz piva. Guinness je oduvijek bio u trendu sa suvremenom tehnologijom pa je tako i sad u njegovu muzeju dostupan veliki broj fotokabina u kojima posjetitelji mogu napraviti fotografije, a onda ih na priručnim tabletima obraditi i staviti u kontekst nekoga Guinnessovog motiva ili reklamnog trika te trenutačno plasirati na profil na nekoj od brojnih globalnih društvenih mreža. U konačnici, čitavo prizemlje muzeja je pretvoreno u veliki trgovački centar gdje se može izabrati između stotina artikala s Guinnessovim motivima, bilo da se radi o kemijskoj olovci od dva eura preko niza čaša, krigli, majica, kapa i torbi do neke skupocjene vaze/vrča ili irskog kilta koji koštaju i nekoliko stotina eura.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!