Komercijalna proizvodnja piva počela je još 1200. godine na području današnje Njemačke. Tadašnji Zakon čistoće strogo je specificirao da piva osim vode mora sadržavati ječam, pšenicu i hmelj. Mnogo prije početka proizvodnje piva u Njemačkoj, to popularno piće poznavale su i stare kulture. Godine 4300. prije Krista Babilonci su imali svoj recept za proizvodnju piva, a dokument iz 1600. godine prije Krista pronađen u Egiptu sadrži čak sto medicinskih recepata za njegovo korištenje. Jedan od njih, recept za Tutankamon ale star 3200 godina pronađen je u Sunčanom hramu kraljice Nefertiti.

Hmelj od 8. stoljeća
Danas je poznato više od 20.000 vrsta piva koje se pripremaju na oko 180 načina. Osnovni proces, vrenje, sastoji se od stapanja vode i žitarica (ječam, hmelj) kroz kvasac kao katalizator, pri čemu je vrlo važna kvaliteta vode. Ako se u procesu koristi tvrda voda dobije se bitter ale, dok korištenjem meke vode nastaje bitter lager pivo. Uz ale i bitter među poznatijim vrstama su i pilsner, stout, cream ale i iced pivo, manje poznata vrsta u nas, a proizvodi se smrzavanjem napitka i filtriranjem ledenih kristala čime se povećava postotak alkohola. Pivo se ispočetka proizvodilo od pšenice, zobi, ječma i heljde, a ponekad su se dodavale i razne mirodije, pa čak i med i paprat. Prvi koji su pivu dodali hmelj, danas glavni sastojak u proizvodnji, bili su redovnici u 8. stoljeću. Upotreba hmelja kao žitarice koja odlično održava kvalitetu piva bila je epohalno otkriće. Interesantno je da su se proizvodnjom piva na početku bavile samo žene. No kako je to pivo bile loše kvalitete, što zbog raznih biljaka od kojih su neke bile i otrovne, što zbog nedostatka hmelja, mnoge su njihove mušterije imale ozbiljnih poteškoća nakon konzumacije. Osim onih probavne vrste, dolazilo je i do ozbiljnih psihičkih poremećaja, pa i halucinacija, tako da se u ono vrijeme uz pivo povezuje i pojam “pivske vještica”. Mnoge nesuđene spravljačice piva tako su završile svoju karijeru spaljene ili obješene. Vratimo se iz mraka srednjega vijeka u sadašnjost. Ječam se u proizvodnji piva koristio tisućama godina. Što se duže priži slad od ječma, pivo poprima tamniju boju. Upravo ječam i žito pivu daju sladak okus, a ravnotežu tome slatkom okusu pridonosi hmelj. Kvasac, šećer iz slada pretvara u različite okuse. Različiti kvasci stvaraju različite okuse. Tako se ale dobiva visokom fermentacijom, dok se niska fermentacija koristi za lager piva.

Umjetnost točenja
U Velikoj Britaniji još je i danas na snazi zakon kojim se strogo kažnjava zakidanje potrošača na račun pivske pjene, a ako se prekršaj ponovi slijedi zatvaranje puba. Kod nekih vrsta piva pjena je tako čvrsta da može izdržati težinu kovanog novčića. Savjeti o točenju pive su različiti, a može se pročitati i nešto poput ovog: prvo se napravi malo pjene na dnu čaše, a zatim se naglo natoči ostatak. Pivo će na taj način dobiti lijepi ovratnik kao katolički svećenik! Slijedi i dodatak. Pokušate li to s nekim od piva slabije kvalitete, zbog dodatka ugljik-dioksida koji dodaju neki proizvođači, pivo će vam završiti lijepo proliveno po stolu. Još je jedna inovacija poput dodatka hmelja unaprijedila proizvodnju piva. Bilo je to skladištenje. Dotadašnje čuvanje od svega nekoliko dana pogodovalo je ale pivu, a upravo zahvaljujući skladištenju od šest do deset tjedana pri temperaturi od oko 5 do 9 stupnjeva kada pivo dodatno fermentira, razvila se nova vrsta piva, lager, danas najkonzumiranija od svih vrsta. Najduže fermentira češki lager Bud Strong, čak 270 dana, odnosno devet mjeseci. Najbolji okus piva postiže se pri koncentraciji od 4,7 posto etilnog alkohola. Manje od tog postotka rezultira blagim okusom, dok više od tog postotka (uz dodatak butanola, pentanola i drugih alkohola) kvari okus. Najjače pivo po koncentraciji alkohola (8 do 10 posto etanola) je vrsta doppelbock. Najjače pivo njemački je Eisbock sa čak 14 posto alkohola. Zanimljivo da je i sake, japansko piće od riže, iako ga mnogi smatraju rakijom, po svojoj metodi priprave najbliže pivu. Najstariji pisani zakonik na svijetu, Hamurabijev, uklesan klinastim pismom na stup od crnog diurita (vulkanskog kamena), nazvan po babilonskom kralju, kaže sljedeće: “Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po visokoj cijeni.” U moru od 20.000 vrsta svatko će zacijelo pronaći za sebe bar jedno koje mu odgovara.