Jedan od najpoznatijih hrvatskih brendova, Croata u drugoj polovici prošle godine predstavio je novu luksuznu uslugu, izradu personaliziranih košulja, Croata Unum. Košulje, čija cijena varira od tisuću do 1200 kuna, svaki kupac može kreirati po svom ukusu i mjeri te od materijala po vlastitom izboru. Cijeli se proces odvija u posebno uređenom privatnom salonu, iznad Croatinog salona u Oktogonu u Zagrebu, gdje kupac, osim stilskih savjeta osoblja, može uživati u vrhunskoj “kapljici”. Okretanje luksuzu novi je smjer na koji se odlučio orijentirati mladi vlasnik, Franjo Bušić, preuzevši, prije nešto više od godinu dana, upravljanje tvrtke od oca Marijana i njegovog dugogodišnjeg partnera Zlatka Penavića. Trenutnom prodajom je zadovoljan, kaže, a samo su u prošloj godini personaliziranih košulja prodali u iznosu od otprilike 300 tisuća kuna, dok se u ovoj godini planira prodaja od milijun kuna. Najčešći kupci pak redom su uspješni poslovni ljudi, ljudi iz politike i diplomacije, koji su i inače njihovi vjerni kupci. Osim košulja po mjeri, najavljuje, namjera je uvesti i izradu kravata po mjeri.  “Osjetili smo, ne samo s košuljama, već i u drugim segmentima, da je luksuz znatno počeo rasti. Sve je više kupaca koji kod nas traže luksuzan proizvod”, navodi Bušić ističući da su im u prošloj godini prihodi od prodaje od stranih kupaca, odnosno turista bili veći za 20 posto. Iako se, kako i sam priznaje, domaći kupci znaju žaliti na visoke cijene, jer za najjeftiniju kravatu moraju izdvojiti 350 kuna, za onu finiju pak i do 3500, Bušić ističe da su strancima one najprihvatljivije. “U Londonu ćete daleko lošiju kravatu platiti minimalno tisuću kuna”, govori.

Zanimljivi ljudi

Da segment luksuza ima veliki potencijal potvrđuje i lansiranje luksuznih svilenih rubaca Brijuni, čija cijena, koja se kreće od 1300 do 2000 kuna, nije bila zapreka u njihovoj brzoj prodaji. Kako ističe Bušić, prvu narudžbu od 300 komada prodali smo u tjedan dana. “Količinski se prodaju isto kao i  rupci nižeg cjenovnog razreda. Vjerujem da su naši kupci prepoznali kvalitetu i posebnost“, dodaje. A kad je o kravatama riječ, Franjo Bušić, koji je sve do završetka Ekonomskog fakulteta dvojio hoće li krenuti očevim stopama, pokazuje pravu zaljubljenost. “Kravata  je kulturološki moćna, nju nose najmoćniji ljudi današnjice, a ljubitelji kravata su gotovo uvijek jako zanimljivi ljudi“, govori tumačeći pritom povijest razvoja kravate. Da su u svijetu kravata posebno poznati govori i priča jednog švicarskog diplomata u Hrvatskoj, ljubitelja kravata, koji im je, kako priča Bušić, rekao da od svih kravata koje ima u ormaru “jedino Croatina ima dušu“. Posebnu počast Croati dao je i poznati dizajner Pierre Cardin koji je, iako su konkurenti, pred kamerama zavezao baš njihovu Croatu, prisjeća se mladi vlasnik Bušić.

Limitirane serije

Kako ističe, godišnje proizvedu oko 120 tisuća kravata, s tim da je svaka serija ograničena na dvadeset komada. Tematske kravate, navodi, najtraženije su među kupcima, dok se strani kupci najčešće odlučuju za motive iz hrvatske baštine, među kojima su najpopularniji pleter i glagoljica dok Japanci, primjerice, najviše posežu za dezenom psa dalmatinera. Osim tematskih i klasičnih kravata, Croata, koja danas zapošljava 150 ljudi, proizvodi i limitirane linije Croata 4 i Croata 7, odnosno samo četiri ili sedam istih, te specijalizirane linije Craota auHRum jedinstvene zbog utkanih zlatnih niti s jezgrom od svile oko koje je omotano 24 karatno zlato. Ove kravate, pohvalio se Bušić, nose japanski car Akihito te američki predsjednik Barack Obama. Franjo Bušić slijedi korake oca, od kojeg se, kako kaže, idejno ne razlikuje puno. U prvoj godini preuzimanja poslovanja potpuno se posvetio restrukturiranju tvrtke koja zapošljava 150 ljudi od čega je 50 zaposleno u proizvodnji u Slavoniji te je troškove poslovanja smanjio za sedam milijuna kuna. “Tek sam sad spreman za veći napad na tržište”, navodi Bušić.

720 stabala u Slavoniji

Kako bi od svilenih kravata, rubaca i marama stvorili još veći brend, tvrtka Potomac, nositelj Croata brenda, još pod vodstvom Marijana Bušića, krenula je u sadnju dudovog svilca. Na imanju u Slavoniji prije tri godine zasađeno je 720 dudovih stabala kako bi se kravate proizvodile od domaće svile. “Hrvatska je do prvog svjetskog rata bila treća zemlja u Europi po proizvodnji svile, dok se danas time više nitko na kontinentu ne bavi”, tumači Bušić otkrivajući da im je cilj od sirovine, svilene niti, do kravate, napraviti proizvod u potpunosti hrvatskog podrijetla. Kako kvaliteta svile ovisi i o čistoći zraka, Hrvatska je idealna za njen uzgoj, ističe. No kako je proces prerade svile tehnološki vrlo složen i zahtjevan te iziskuje značajna financijska sredstva, projekt je nešto usporen, a za izgradnju proizvodnog pogona Bušić planira iskoristiti sredstva europskih fondova.

Tekst je objavljen u prilogu Exclusive.