Ostavka Fidela Castra na mjesto čelnika Kube donekle je očekivana zbog toga što se povukao iz javnosti još prije godinu i pol nakon tri operacije debelog crijeva. U svjetskoj javnosti ta je vijest kod nekih izazvala sjetu i tugu, dok su se drugi radovali. Koliko je njegovo prepuštanje vrhovne vlasti istinsko ili je samo formalno, vidjet će se uskoro njegov brat Raul preuzme vlast: hoće li uspjeti provesti svoju politiku ili će politikom pak i dalje upravljati “El Comadante” koji ipak nije napustio svoju ulogu Generalnog sekretara komunističke partije Kube? Potonje mišljenje zastupa i američki pomoćnik državnog tajnika Otto Reich koji je izjavio kako se u Kubi neće dogoditi nikakva fundamentalna promjena sve dok god je Fidel živ. Njegovo životno djelo, komunistička Kuba u kojoj njegov narod stoji u redu za kuglicu sladoleda, ali zato ima dostupnu i besplatnu vrhunsku medicinsku i stomatološku uslugu, nešto je što Fidel Castro sigurno neće olako napustiti. Stručnjaci smatraju kako će za života ostati ograničavajući faktor u politici nešto liberalnijeg brata Raula Castra čija se stajališta i pomaci prema drugačijoj Kubi mogu iščitati i u njegovoj molbi da se na Kubi dopusti promoviranje etanola, ali i pristup privatnog poduzetništva. Nastojanje u očuvanju politike koja je implementirana skoro prije pola stoljeća komentirao je Alvaro Vargas Llosa iz washingtonskog Nezavisnog instituta, riječima kako je Fidelovo odstupanje sa čela te karipske zemlje veoma pomno i dobro isplanirano.

Kad su i postojale naznake kako Raul želi napraviti pomak k ekonomskom otvaranju, nitko ga iz birokracije nije htio slijediti. Malu karipsku zemlju u njezinom nastojanju da zadrži komunističko uređenje nije spriječilo ni ostajanje bez patronata Sovjetskog Saveza. Ne samo da se uspio othrvati krajnjoj ekonomskoj propasti, “vođa” je tim potezom nadahnuo cijelu novu generaciju latinoameričkih predsjednika. Jedan od njegovih najvjernijih sljedbenika postao je venezuelanski predsjednik socijalist Hugo Chavez. U zamjenu za usluge tisuća liječnika koji će pomoći venezuelanskoj sirotinji, Chavez je poslao 90 tisuća barela nafte na Kubu, a procjenjuje se kako Chavez godišnje podupire svojeg idola s oko 2,6 milijardi dolara. Raula Castra opisuju kao pragmatičnog političara kojem nedostaje karizma. Procjenjuje se kako bi se u ekonomskom smislu mogao okrenuti prema kineskom modelu gospodarstva obzirom da će se uskoro suočiti sa povećanim očekivanjima već dugo izoliranog kubanskog naroda. Raul, iako 76-godišnjak, morat će naći način kako povećati godišnji ekonomski rast od šest posto koji je zabilježen u posljednje tri godine, jer tako nisku razinu rasta ne može prevladati široko rašireno siromaštvo ili pak ograničenje putovanja. Pojava mogućnosti otvaranja Kube prema Zapadu, ogleda se i u porastu cijene dionica nekih fondova koji posluju isključivo s karipskim zemljama. Međutim, problem sustavnog gušenja ljudskih prava i sloboda se nije pomaknuo s mjesta u tom razdoblju, a Kuba je i dalje jedna od nagorih zemalja po tom pitanju. Prema organizaciji Freedom House, svrstala se tik uz Sudan i Uzbekistan.