Burza u Zagrebu naprednija od Njujorške. Dokaz su i ove brokerice

Foto: Tomislav Miletić / Pixsell Foto: Tomislav Miletić / Pixsell

Otkrivaju što im je privlačno u ‘muškom’ svijetu financija i kako se nose sa stresom koji nosi vrtnja novca.

Iako se Wall Street i hrvatsko tržište kapitala ne mogu uspoređivati po novcu koji se tamo “vrti”, u jednoj smo stvari ipak daleko ispred najpoznatijega svjetskog tržišta – udjelu žena koje trguju vrijednosnicama. Nedavno imenovanje Stacey Cunnigham za prvu šeficu Njujorške burze u 226 godina dugoj povijesti tog tržišta potaknulo je pitanje spolne ravnopravnosti Wall Streeta. A po tom pitanju američka je burza još uvijek “muška utvrda”. Naime, istraživanja su pokazala kako se Amerikanke teško odlučuju za karijeru u financijskoj industriji. Prema podacima američkog financijskog regulatora koji nadzire brokeraje, krajem prošle godine u tim je tvrtkama radilo 28 posto žena. No, isključivo na poslovima trgovanja radi između 12 i 15 posto žena, procjenjuje tvrtka za pronalaženje kadrova Sheffield Haworth.

Hrvatice se daleko radije odlučuju za poziv broker(ic)a jer je svaki drugi kandidat koji je položio ispit za brokera u posljednjih 10 godina ženskog spola. Podaci koje je Poslovni dnevnik dobio od Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa) pokazuju da je od 2007. do 2017. godine 183 kandidatkinja položilo ispit za brokera u Hanfi, što je 49 posto od ukupnog broja položenih ispita za brokera u tom razdoblju. “Broj ženskih osoba koje su položile ispit za investicijskog savjetnika u istom razdoblju iznosi njih 284, što je 39 posto u ukupnom broju položenih ispita za investicijskog savjetnika u tom razdoblju”, dodaju iz Hanfe i ističu kako je riječ o osobama koje imaju valjano položen ispit.

“Napominjemo da to ne znači ujedno i broj izdanih odobrenja za rad od Hanfe s obzirom na to da je za dobivanje odobrenja za rad potrebno zadovoljiti još neke uvjete, primjerice biti aktivno zaposlen na tom radnom mjestu”, naglašava regulator.

Visoka koncentracija i moć zapažanja

A kako je trgovati vrijednosnim papirima u hrvatskoj financijskoj industriji za naš list govore Sanja Hajdin, menadžerica prodaje korporativnim klijentima u Sektoru financijskih tržišta u Erste banci i Renata Čempuh, viša brokerica Raiffeisen banke. Iako bi se “na prvu” reklo da za zvanje brokera treba imati ekonomsku naobrazbu, primjer Renate Čempuh pokazuje kako to ne treba biti pravilo. No, njezin izbor zagrebačke XV. gimnazije, poznatog MIOC-a, sugerira da je karijera brokerice RBA banke bila predodređena za “bavljenje brojevima”. “Nakon završetka gimnazije logičan slijed su bile prirodne znanosti, tako da sam diplomirala biotehnologiju. Kasnije sam upisala poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu – smjer financije”, kaže Čempuh. Dok se ona još kao studentica zaposlila u financijskoj industriji i nastavila raditi u njoj, magistrica ekonomije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Sanja Hajdin kaže da je u svijet financija ušla sasvim slučajno, pretkraj studija 2006. godine.

 

Sanja hajdin

Nemam dojam da u banci postoji podjela na muške i ženske poslove. Vjerujem da ona ovisi o instituciji i njenoj korporativnoj kulturi, ali i o preferencijama zaposlenika. Neke žene vole back office, neke direktni rad s klijentima na tržištu

“Osim studentskih poslova u marketinškoj agenciji, nisam radila izvan financijske industrije. Počela sam raditi kao studentica u Erste banci, bez plana ili vizije karijere u bankarstvu. Međutim, malo po malo sve druge alternative sve su mi se manje sviđale, a financijska industrija postajala sve zanimljivija”, kaže Hajdin. Nakon pozicije pripravnice, a zatim stručne suradnice u Direkciji podrške prodaji, Sektor građanstva, Sanja Hajdin - iako tada još nije radila u Sektoru financijskih tržišta - iz znatiželje je 2007. privatno odlučila položiti brokerski ispit. “Dvije godine kasnije sam položila ispit za investicijskog savjetnika”, kaže Hajdin. U Riznici je započela kao “dealer”, od 2008. godine radi u Sektoru financijskih tržišta, a od 2012. zadužena je za proizvode financijskih tržišta namijenjene konkretno korporativnim klijentima.

“Moj sadašnji posao, između ostalog, obuhvaća ugovaranje transakcija s korporativnim klijentima; kupoprodaju deviza, ugovaranje derivata s ciljem upravljanja deviznim ili kamatnim rizikom poduzeća, obveznice, repo ugovori, depozit. Uobičajeni radni zadaci uključuju sastanke s klijentima, prezentacije, praćenje tržišta, edukacije i radionice za korporativne klijente, kao i zaposlenike banke”, pojašnjava Hajdin.

Iako se ovakav radni ritam čini stresnim, Sanja Hajdin ističe kako svoj posao tako ne doživljava.

“Možda je dinamičniji u odnosu na neke druge poslove zbog brzine, količine ili volumena samih transakcija na dnevnoj razini”, kaže menadžerica Erste banke. Prema njezinu sudu, osim u smislu pojačanog interesa za praćenje domaćih i svjetskih ekonomskih zbivanja, posao u financijskoj industriji ne utječe posebno na osobni život. Međutim, tako ne misli Renata Čempuh.

“Posao brokera zna biti izuzetno stresan jer se nerijetko radi o sekundama u kojima morate izvršiti nalog klijenta. Posao zahtijeva visoku koncentraciju i moć zapažanja, brzo reagiranje i veliku odgovornost te je ponekad psihički zahtjevan i iscrpljujući”, kaže Čempuh. Ona se ovim poslom bavi od 2004. godine kada je položila brokerski ispit, tijekom karijere promijenila je nekoliko puta poslodavca, a na sadašnjoj poziciji je od veljače prošle godine.

“Najvažnije značajke ovog posla su zaštita ulagatelja, poglavito malih. Tu prvenstveno mislim na to da se ulagatelju/klijentu daju odgovarajuće, sveobuhvatne i točne informacije, kako bi donio što bolju odluku o ulaganju. Primjerice, podatke o uvjetima ugovora, o društvu, uslugama koje pružamo, podatke o financijskim instrumentima te cijenama usluga i povezanim izdacima”, ističe Čempuh. Što se tiče utjecaja na osobni život, ona smatra da ako želite biti dobri u svom poslu, u financijskoj industriji morate pratiti jako puno informacija i vijesti.

“Dok se jedna tržišta zatvaraju, druga se tek otvaraju. Sve to oduzima puno vremena, pa i slobodnog, te svakako utječe i na osobni život. Ravnoteža privatnog i poslovnog života veliki je izazov za bilo koju karijeru, ne samo onu u financijskoj industriji, ali smatram da je moguće imati oboje, te je potrebna motivacija i disciplina”, ističe predstavnica RBA banke.

Predrasude i nepovjerenje

Opuštanje od stresa Renata Čempuh provodi u prirodi. “Ipak radni tjedan provedem u zatvorenom uredu pred ekranima, tako da mi je trenutačno planinarenje savršen ‘bijeg’; otkriva Čempuh. Sanja Hajdin kaže da u slobodno vrijeme čita, planinari, vježba jogu, trči, vozi bicikl i putuje “kad god može”. Na tezu da je svijet financija i dalje muška utvrda sugovornice Poslovnog dnevnika imaju različita viđenja.

“Generalno se slažem s tom tvrdnjom, iako kod nas u Erste banci to nije slučaj. Od nas ukupno 35 zaposlenika u Sektoru financijskih tržišta, otprilike polovinu čine kolegice. Općenito nemam dojam da u banci postoji podjela na muške i ženske poslove. Vjerujem da takva podjela prvenstveno ovisi o samoj instituciji i njenoj korporativnoj kulturi, ali i o preferencijama zaposlenika. Neke kolegice preferiraju rad u back officeu naspram direktnog rada s klijentima i na tržištu”, smatra Hajdin.

 

49 posto

od ukupnog broja položenih ispita za brokera u nas (2007.-2017.) čine žene

Prema sudu Renate Čempuh, možda je Hrvatska ipak iznimka koja potvrđuje pravilo.

“Naime, na mom sadašnjem radnom mjestu dvije smo brokerice. Međutim, razni statistički podaci potvrđuju da se radi o muškom svijetu tako je primjerice u Americi zastupljenost žena u financijskoj industriji svega 15 do 20 posto”, kaže Čempuh.

No, izgleda da je domaća financijska industrija “otvorenija uma” prema ženama nego klijenti. Na pitanje jesu li se susrele s nepovjerenjem klijenata jer su žene, Renata Čempuh kaže kako takve situacije nisu česte, no jednom ili dva puta ipak se našla u situaciji kada je klijent tražio brokera, a ne brokericu. Slična iskustva ima i Sanja Hajdin. “Zanimljivo je da se od tri takva slučaja u dva radilo o ženskim klijenticama. Međutim, kad i postoje te predrasude, klijenti ih sami vrlo brzo razbiju, pa ih ne smatram posebno važnima za posao ili vezanim striktno uz financijsku industriju”, ističe Hajdin. Ako se osvrne na početak karijere, domaća financijska industrija do danas je napredovala u mnogim segmentima, osobito u području digitalizacije, naglašava Renata Čempuh. “Naime, 2004. nije postojalo primjerice online trgovanje, dok je danas bez toga nezamislivo trgovati. Puno se napredovalo i u regulatornom dijelu, poglavito u zaštiti malih ulagatelja, a moram spomenuti i činjenicu da se i broj žena zaposlenih u ovoj industriji povećao. Ako želimo usporediti domaću i stranu financijsku industriju, dovoljno je pogledati tko je na čelu burze. Tako mi, primjerice imamo već neko vrijeme šeficu burze, dok je burza u New Yorku tek nedavno dobila prvu ženu”, zaključuje Čempuh.

Komentari (27)
  • Jubito
    Jubito 11:48 16.10.2018.

    “Burza u Zagrebu naprednija od Njujorške. Dokaz su i ove brokerice”
    Dajte maknite ovaj naslov sa portala, vrijeđa nam inteliganicju !!!

  • nekoime33
    nekoime33 17:30 21.7.2018.

    Muskarci i zene su minorno razliciti, za velicinu jedne stadnardne devijacije, sto znaci gotovo isti. Sposobnost obavljanja posla ovisi o inteligenciji i karakteru osobe, a ne spolu, osim ako se prica o fizickim poslovima. Poanta ovog drobljenja je- koga briga jel musko ili zensko, bitno da kvalitetno radi.

  • -Jura-
    -Jura- 7:28 21.7.2018.

    Samo neka dižu brokerske naknade, pa će im biti još veselije na burzi. Reži granu na kojoj sjediš. Hahaha.

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!