Postoje gradovi u koje je dobro ići s mužem i djecom, u druge se vodi nova ljubavnica, za neke je najbolje odabrati dobru ekipu sklonu provodu bez puno pameti. Ali malo je gradova poput Barcelone u kojima jednako fenomenalno vrijede baš sve kombinacije, uključujući i onu da se u gradu zateknete poslovno, dakle gotovo sami, i to na samo jedan dan.

Čak i u kriznim godinama koje su znatno naštetile španjolskom turizmu, nanijevši dvoznamenkasti pad broja posjetitelja, Barcelona je i dalje najposjećenija svjetska turistička destinacija pogotovo ljeti kad vrvi turistima, a za onog tko nije ljubitelj gužvanja mnogo više uživanja Barca će pružiti u proljeće. Zbog blage klime koja se može usporediti s krajnjim hrvatskim jugom posjet već u ožujku bit će pun pogodak i najbolji uvod u toplije dane. Travanj, svibanj, lipanj, ali i rana jesen su kao stvoreni za Barcelonu jer nema žege koja će vas omesti u obilasku i kušanju grada. Osim toga mnogo je slađe iz Zagreba koji se tek izvlači iz zime ući u sunčan dan u kojem se tek navečer trebate ogrnuti laganom jaknom. Ako planirate ostati jedan dan, poželjan je smještaj u centru, što neće biti problem jer Barcelona ima sedamstotinjak hotela i hostela različitoga cjenovnog ranga.

Puls grada
La Rambla, glavna ulica oko koje pulsira čitav grad i povezuje Placa de Catallunya s lukom Barcelona, noću je mjesto sastajanja na kojem se mora biti viđen, a mjesto u nekom od brojnih kafića i restorana, odnosno popularnih tapas barova teško je naći i radnim danom. Kažu Španjolci da su se prije krize pred restoranima stvarali redovi nestrpljivih gostiju. Danas su redovi možda nešto kraći, ali stolovi su i dalje puni. Iako svakako treba probati tapas, bilo bi se dobro prije toga raspitati što se i gdje preporučuje i koje kombinacije dobro sjedaju s obzirom na to da jelovnik nije uvijek najjasniji, a stol na kojem se u isto vrijeme nalaze kozice, krumpir u jogurtu i pikantna pileća krilca uz pivo od litre nimalo privlačno i prilično skupo ako se uzme u obzir da pola ostaje netaknuto. Tapas na Rambli možda je dobra spika za pohvalu nakon puta, ali nimalo nije ekonomičan. Spomenuto pivo koje se poslužuje samo u litrenim kriglama koštalo je gotovo deset eura, a račun za desetak ljudi izgledao je kao nakon prosječne svadbe. Dakle, svakako treba skrenuti s Ramble u neku od pokrajnjih uličica ako se želi dobro jesti. Tko je jedan dan u Barceloni, zaslužio je večerati u 4Gats, tj. u Četiri mačke, kultnom restoranu u staroj Gotičkoj četvrti, čija priča počinje krajem 19. stoljeća, i to u Parizu, u kabaretu Le Chat Noir. Tamo je radio Pere Romeu koji je, zaveden šarmom pariškoga kabareta, odlučio u Barceloni otvoriti njegovu kopiju.

Četiri mačke trebale su biti taverna, s jeftinom hranom i piano sviračem, no zbog nevjerojatne kombinacije arhitekture, umjetničkog duha i publike restoran je postao mnogo više od kopije pariškog Le Chat Noir. Štoviše, 4Gats je poslužio Pablu Picassu kao prostor za njegovu prvu izložbu kad je imao samo 17 godina, a u “Mačkama” je čest gost bio i Gaudi, glasoviti arhitekt koji je svojim djelima Barceloni dao neizbrisiv pečat. Iako u Četiri mačke nemate šanse bez rezervacije, jednom kad zasjednete kao da ste kod kuće, bilo zbog fenomenalne domaće hrane ili opuštene atmosfere. U 4Gats se ne ide zbog forme, već da se dobro pojede, popije i druži s prijateljima, po mogućnosti u trapericama. Budući da je doista ishodište mnogih adresa koje je u Barci dobro posjetiti, danju je La Rambla prepuna turista, a šetnicom koja je zapravo smještena između dva smjera prometnice izmjenjuju se štandovi puni cvijeća i suvenira te kostimirani performeri. Kako doznajemo, nastupati na glavnoj ulici ne može bilo tko, već grad daje koncesiju onima koji ispunjavaju uvjete.

Grad kontrasta
Iako možda nije na popisu prvih deset atrakcija Barcelone, luku svakako treba posjetiti. Usput se dakako popeti na spomenik Christoforu Kolumbu, koji je upravo iz Barcelone isplovio kad je otkrio Ameriku. Ovako na prvu, spomenik se ne čini visok, ali se zato čini preuzak da bi u njegovu unutrašnjost stao lift, a kamoli ljudi. Moguće je naravno, iako malo klaustrofobično, a pogled odozgo je senzacionalan. S lijeve strane Ramble, ako se gleda prema luci, skretanje vodi u Barri Gotic, Gotičku četvrt, u kojoj su, između ostalog, živjeli Picasso i Joan Miro. Po Gotičkoj četvrti može se lutati satima, kupovati u suvenirnicama… Za razliku od Madrida u kojem su suvenirnice vrlo dosadne Barcelona je potpuna suprotnost, a teško je zamisliti što se sve može izraditi od šarenog mozaika osim replike Gaudieve iguane, plesačice flamenca, bika, kornjače… Mogućnosti šopinga u ovom gradu su beskrajne, ali šarm koji Gotička četvrt daje besramnom trošenju eura svakog će lišiti grižnje savjesti. Koga ipak spopadne krivnja, ali i umor od bučnih ulica, mir će naći u spektakularnoj katedrali svete Eulalije, zdanju koje izvana izgleda puno manje nego kad se uđe i doživi čitavih 83 m dužine u 25 m visine te tri broda i niz kapelica.

Katedrala koja se gradila od 13. do 15. stoljeća posvećena je svetoj Eulaliji, jednoj od zaštitnica grada, čija se kripta čuva ispod glavnog oltara crkve. Legenda kaže da je Eulalija bila djevica koja je bila mučena za vrijeme rimske vladavine Barcelonom te ubijena kad je imala samo trinaest godina. U dvorištu katedrale stoga živi trinaest gusaka koje strpljivo poziraju turistima i dakako od svakog očekuju neki ukusni zalogaj. Priča se da su u srednjem vijeku guske služile da svojim gakanjem izdaju lopove. Je li zbog sreće ili pameti, ovog puta uspjeli smo izbjeći džepare i sitne bande o kojima smo se naslušali od brojnih dušebrižnika. Sitne bande koje vas opljačkaju u sekundi da niste osjetili očito su poznata “turistička atrakcija” Barcelone, koja se spominje i na brojnim znacima upozorenja. Gaudi je nezaobilazna točka obilaska Barcelone i ime koje se provlači kroz svaku četvrt. Ipak, njegov neobuzdni duh možda se najbolje vidi u parku Güell, zdanju koje vraća u djetinjstvo, smiruje, nasmijava. Teško ga je opisati, treba ga vidjeti. Što prije ponovno.

Za gastroljupce

Jedno od obveznih skretanja s Ramble je tržnica La Boqueria, pogotovo ako ste gladni i žedni. Preporuka: svježi voćni smoothie za predjelo, škampi sa žara na obližnjem štandu-restoranu za nekoliko eura, a putem po tržnici sve što se nađe, bila to pokoja kriška pršuta (suho meso u Španjolskoj je ‘must’ za sve koji nisu vegetarijanci), pržene kuglice bakalara, kandirano voće i pločice od orašastih plodova, kokos, praline… Činjenica da je luka Barcelona iza luke Miami jedna od dvije najveće luke svijeta zaslužna je za nevjerojatan izbor svježih namirnica iz svih dijelova svijeta i svježe ribe i morskih plodova, sve to uz cijene u prosjeku 30-ak posto niže nego na zagrebačkim tržnicama.

Barca by Gaudi

Do druge barcelonske katedrale, danas mnogo poznatije crkve Sagrada Familia (Sveta obitelj) legendarnog Antonija Gaudija, može se doći podzemnom željeznicom koja je vrlo funkcionalna i povoljna. Zapravo, Barcelona nema tramvaja, a priča se da je to zbog Gaudija kojeg je usmrtio tramvaj baš dok je zadivljeno gledao u svoju Sagrada Familiju. Bazilika, čiji je prvi kamen postavljen 1882., još nije dovršena. Podignuto je osam od planiranih 18 tornjeva, dvanaest za apostole, četiri za evanđeliste i po jedan za Majku Božju i Krista. Razlog je nedostatak novca, a prilozi za gradnju i dalje se skupljaju.