M A S L I N A
U njidrima školja moga
muči , reste , samuje ;
data voljun milog Boga ,
pot čekajući , mene snuje .
Čeka ruke , vridne šake ,
da joj pružu kap života ;
makar sama , u dnu vlake ,
muntala joj već i stota .
A dok patnjun dušu kidan ,
njoj šapučen ,njoj se klanjan ;
svoje tajne ispovidan...
Sve je u meni : Bog i tamljan !
Mojun suzun napojena ,
Mojun krvljun uzgojena !
Ivan Dobre Žirjanin