Srpanjska inflacija otvara novi val sindikalnih kritika upućenih Vladi

Krešimir Sever Odricanje od prihoda
U rast indeksa potrošačkih cijena sa srpnjem ulazi i poskupljenje struje i prilično je sigurno da će nakon lipanjskog godišnjeg porasta od 7,6 posto, srpanjska tekuća inflacija premašiti osam posto. Nastavak inflatornih pritisaka sugeriraju i prošli petak objavljeni podaci DZS-a o u cijenama industrijskih proizvoda pri proizvođačima. Na kraju srpnja u odnosu na početak godine bile su 9,2 posto veće, dok su na godišnjoj razini (prema srpnju 2007.) veće čak 12 posto. Ne treba računati da će u novom naletu zazivanja intervencija kroz porezni sustav biti više uvažavanja stavova specijalista za poreznu politiku, koji će reći kako problem hrvatskih javnih financija nisu primarno porezi već velika javna potrošnja i nedostatak političke volje za provedbom reformi kojima bi se ona smanjila. Štoviše, sindikalni zahtjevi za usklađivanjem rasta plaća s rastom inflacije ne djeluju nimalo antiinflatorno. Osnivanje posebnih povjerenstava (ni) u slučaju praćenja cijena nije se pokazalo osobito efikasnim, a jačim oružjem nisu se pokazale ni Vladine uopćene prozivke poduzetnika i prijetnje inspekcijama zbog neopravdana dizanja cijena. Tako će se opet na udaru naći porezna politika, a u nuđenju rješenja ne treba očekivati održive platforme. Sindikalci su to pokazali i nudeći recept kako da se izbjegne najavljeno poskupljenje plina od 15-ak posto. To je, kažu, moguće ako bi se lokalni distributeri odrekli dijela svojih prihoda, a država snizila PDV na plin. Prejednostavno da bi bilo ostvarivo. No, od njih se i ne očekuje da se opterećuju prioritetima fiskalne politike i važnim pitanjima što je s opterećenjem gospodarstva i eventualnim prostorom za smanjenje troškova rada kroz zahvate u sustavu doprinosa. Udruga poslodavaca to zaziva već odavno, a posljednju inicijativu imala je proljetos nudeći Vladi svojevrsnu mini-poreznu reformu. I poslodavce bi nastavak inflatornih pritisaka i sve ono što ih prati moglo potaknuti da obnove svoje inicijative. Ministar financija Ivan Šuker pak odavno najavljuje moguće promjene u politici oporezivanja “ali za to se trebaju ispuniti uvjeti”.

Željko Lovrinčević Šira porezna osnovica
Jedan od važnijih je smanjivanje pritisaka na javne rashode, a tu se stvari opet vraćaju na restrukturiranje javne potrošnje i reforme. “Dok se ne postigne društveni konsenzus o potrebi racionalizacije javne potrošnje, smanjivanje oporezivanja moguće je postići i unutar samog poreznog sustava postupnim ukidanjem poreznih izuzeća i olakšica”, u jednom osvrtu na porezni sustav ustvrdila je Marina Kesner-Škreb s Insituta za javne financije. Time bi se, kaže, proširila porezna osnovica, što bi omogućilo primjenu nižih poreznih stopa. Pritom ukidanje izuzeća treba zahvatiti i poduzeća i građane. Već slijedom procesa pridruživanja Europskoj uniji nameću se određene prilagodbe, od pitanja nulte stope pa do ekoloških poreza. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kaže kako zahtjeve za prilagodbama treba iskoristiti i za razmišljanje o uvođenju drugih poreznih oblika, tj. preispitivanje mini-reforme poreznog sustava. “Mislim da je već bilo vrijeme da u okviru tog poglavlja Hrvatska jasno artikulira što želi napraviti s promjenom poreznog sustava, pa i sustava PDV-a. Dakle, da se odredi želi li da on ostane porezno neutralan, s uvođenjem međustope ili želi povećati porezne prihode, a smanjiti recimo, opterećenja rada. Ili pak smanjiti ukupne porezne prihode sektora države i donekle rasteretiti potrošnju, odnosno braniti standard građana kroz uvođenje niže stope PDV-a za širi krug proizvoda nego što je uobičajeno. U ovom trenutku pozicija je potpuno nejasna, zasad se rasprave svode samo na pitanje prijelaznog razdoblja za ukidanje nulte stope. To nije rješenje i bolje je poći na vrijeme u susret tim promjenama, posebice sad kad smo suočeni s visokim cijenama energenata i pojedinih prehrambenih proizvoda.